Milan Bandić – dobri duh Zagreba ili lopov – pitanje je sad?

E, da – Zagrebe moj…

Nakon duga niza godina i bezbroj neosnovanih optužbi da je koristio svoj položaj gradonačelnika kako bi pogodovao mnogima, dogodilo se uhićenje o kojemu se danima bruji u svim mogućim krugovima. Gotovo da nema naslovnice koja nije popratila ovaj veliki događaj i stavila Milana Bandića na prijestolje uhićenja visokih dužnosnika.

Milan Bandić (izvor: ezadar.hr)

Sad kreće seciranje. (op.a. koje traje već danima): Tko je uopće Milan Bandić? Što je radio prije političke karijere? Tko su mu prijatelji? Tko su mu neprijatelji ? Što voli Milan ? Kako sad njegov pas Rudi živi bez njega? Tko prošeta zlatno – žutog retrivera i je li tužan bez gazde? Što je stazom u Kušlanovoj ulici koja je već nekoliko jutara prazna jer Milanovi tabani ne gaze po njoj? Kako sve podnosi supruga Vesna? Tko je Vesna uopće?

Na ta i ina pitanja dobit ćete odgovor ako samo malo pogledate u bilo koje dnevne novine.

Uhićenje koje je po svojoj jakosti i popularnosti preteklo i „moćnog Sanadera“, po svemu sudeći, i dalje će plijeniti pažnju hrvatskog naroda. Zanimljivo je da se svi ostali događaji stavljaju u drugi plan, a Banderas je „TOP tema “.

Više ništa nije važno osim Milana Bandića. Nije bitno da broj nezaposlenih rapidno raste. Nije bitno da nekolicina ljudi u Hrvatskoj nema elementarne uvjete za normalan život. Nije više ništa bitno. Sve oči uprte su u njega. Zagrebačkog gradonačelnika kojega mnogi nazivaju „cirkusantom“ i vade njegove biserne izjave pred svjetlost javne političke scene.

FB stranice preplavljene su raspravama o ovomu političaru. Mnogi se smiju i ismijavaju – kreću razne fotomontaže i ironične šale.

Bandić je jedina osoba koja je u stanju pojesti sav snijeg koji napada u gradu Zagrebu. Bandić je napravio fontane od kojih staje dah pri ulasku u Zagreb. Banderas je napravio sporne nadstrešnice. Posljednja velika investicija ponovno je digla mnoge na noge. Mesnička i sporna svjetla koja mogu izazvati epileptični napad. Kako su se ugasila svjetla, počela su se paliti neka nova.

Milan je delal’ i delal’ i nije imao namjeru stati. To je bio njegov moto. Čovjek iz naroda. Osoba koja osvaja malog čovjeka svojim predanim radom i otvorenim duhom.

Odmah su se mišljenja podijelila na one koji ga brane, i na one koji se naslađuju i likuju. Što misliti? Što sada reći o svemu? Jedno je sigurno: Milan Bandić je osoba koja je na hrvatskoj političkoj sceni ostavila trag. On je popularan političar i plijeni pažnju svojom retorikom.

 

 

Mladi Milan došao je iz rodnih Gruda u Zagreb davne 1974. godine i upisao Fakultet političkih znanosti.

Svojim osebujnim karakterom i karizmom plijenio je pažnju, i znalo se da će taj mladić iz Hercegovine ubrzo imati veliki broj poklonika.

Banderas je od samog početka svoje karijere bio pod povećalom javnosti radi mnogih afera poput lažne rastave sa suprugom Vesnom kako bi kupio stan, podmićivanja policije u pijanom stanju, pogodovanja glede raznih zemljišta,rušenja dvije povijesne zgrade na Cvjetnomu trgu… Stavljalo mu se gomila toga na teret, no nikad nije bio procesuiran. Sam je u nekoliko navrata govorio kako su ljudi na njega ljuti i ljubomorni jer je stvorio i napravio nešto od Zagreba. Sam je govorio da „  nadležne institucije rade svoj posao “ – i da ukoliko je sumnjiv, kako je naprosto moguće da mu se ništa sumnjivo nikada nije pronašlo. Niti jedna jedina mrlja.

No, očito je USKOK radio svoj posao – temeljito i dugo. Gdje ima dima – ima i vatre.
Osobno, nemam ništa od ovog uhićenja. Niti mu se veselim. Niti likujem. Zapravo, buljim, razmišljam i pokušavam stvoriti neku svoju autonomno – osobnu sliku. Međutim, u ovom momentu to je vrlo teško. Teško je jer smo zasuti svakakvim mogućim i nemogućim komentarima, raznoraznim naslovima, emisijama koje se bave njegovim radom i životom. Jako je teško pod svim tim utjecajem stvoriti „ svoje osobno mišljenje “.

Ono što mislim jest da ima puno gorih od Milana. Ono što sam sigurna– jest da je zaista mnogima pomogao. Romima, bolesnima, napuštenima… Nije mu bilo teško naći vremena za obične i male ljude te saslušati njihovu životnu priču. Obilazio je sve moguće događaje, premijere; pa je nerijetko na njima i zaspao. Nije bilo lako dizati se u 5 ujutro i cijeli dan biti u pogonu. Opet bi neki drugi rekli: naravno da je sve to radio kad je imao koristi. Ništa Milan nije odradio džabe. Milan je radio sve i pametno igrao na tu kartu“ malog čovjeka “. Ako je Milan i ukrao, sigurna sam da je i podijelio. Barem tu u svemu ovome. No, ljudi dragi- očito ne možemo više tako.

Jednostavno to nije put. Sve ovo mora stati. Jednom zauvijek. Nikome ne bih poželjela da trune iza rešetaka, ali cijela naša strategija vođenja politike u ovoj zemlji nema više veze s mozgom. Ni kod doktora se ne ide ako nemamo „ mitologiju “ – barem neku malu čokoladicu ( op.a. Ili sebe zavaravamo da se to onda zove: znak pažnje?). Mi smo takav narod. Mi jednostavno tako funkcioniramo. Svi. VIP. VEZE I POZNANSTVA. I nije nas Bandić to naučio. Niti Ivo. To traje – godinama… Učili smo s koljena na koljeno, predugo da prestanemo preko noći.

Svi smo mi takvi. Svi tražimo „ vezu“ za bilo što, jer smo shvatili da jedino tako stvari funkcioniraju kod nas. I zato nije fer da pljujemo po drugima, ako sami nismo u stanju počistiti ispred svog dvorišta.

Gdje su sada svi oni kojima je Banderas pomogao? Gdje su bili cijeli ovo vrijeme ako su mislili da se odigrava nešto što nije po Zakonu. Mudro su šutjeli i trpali u svoj džep. To mi se gadi. Takav stav. Sad kad si gore – onda te imam za prijatelja. Bitan si mi i važan.

Onog momenta kad te sruše, vjeruj mi, pregazit ću te sa svim oružjem koje imam. Do tada – mudro šutim. Koristim te. Sad kad si dolje, samo ću ti pomoći da te još više ukopam u kaljužu. Kad sam te trebao,pametno sam šutio; bio si mi prijatelj. Sad pati.

Ne znam. Ne znam uopće što reći. Banderas mi je simpatičan na neki neobičan način. Čak i vjerujem da je za neka djela kriv i da nije postupio pravilno. Međutim, vjerujem da i teoretičari zavjera i spinova na neki ludi način imaju pravo.

Kakav god bio taj nesretni Bandić, od Zagreba je napravio metropolu. Nema se tu što reći…
Kome je pogodovao,a kome nije – ne znam. Što je sve muljao – nije na meni da sudim niti da o tome pišem. Čovjek sve plati. Kad – tad. Zvao se Milan, Pero ili Ivo. Nebitno.

Sva djela dođu na naplatu. Dobra i loša. Uvijek. Mislim da je to i poanta cijele ove strke oko ovog uhićenja. Sve ali sve na ovomu svijetu ima rok trajanja.

Sve ali baš sve se vraća. Sve ali sve na ovomu svijetu ima svoj zašto i kako. Ništa se ne događa slučajno i stihijski. Zna se jako dobro zašto je ovo uhićenje sada na tapeti. Zna se jako dobro isto tako da je Milan duže vremena bio pod budnim okom USKOK-a. Zna se. Da.

Zna se da je pomogao sebi i drugima oko sebe. Zna se da nije baš sve tako čisto kako nam je on govori, ali opet, nekako mi je žao.

Meni su govorili da sam luda jer mi bilo žao i Ive. Svakoga mi je žao kad ga se gazi i ljudsko dostojanstvo mu se mrvi pred očima javnosti. Ma koliko god bio kriv. Jesam li suosjećajna ili munjena – ne znam.

Nije mi žao jedino bolesnika i monstruma poput Paravinje. Takvih mi nije žao. Makar je i taj ubojica nečiji sin. Ta sirota majka mora nositi na leđima da je rodila monstruma.

Kako god bilo, institucije će raditi svoj posao, kao i do sada. Što će biti sa Milanom na kraju ove trakavice koja je protresla cijeli Zagreb i mnoge sporne firme – tek ćemo vidjeti.
Ono što je neosporno jest da je Milanova etapa ostavila trag.

Zapitajmo sami sebe bismo li mi, da smo u mogućnosti, pomogli svojim rođacima ili prijateljima?
Nemojmo osuđivati ljude i biti licemjerni ukoliko bismo učinili isto. Nismo fer ako jednostavno pljujemo po nekome, a da smo u mogućnosti – bili bismo još i gori.

Nikoga ne branim. Nikoga ne sudim. Vrijeme će ionako pokazati svoju istinu. Znam samo da se ne veselim ničijoj boli i ničijem uništenju. Pokušavam bit pravedna koliko mogu.

A, tko smo mi da sudimo bilo kome?

Bolje da se primimo svoje metle i da pokosimo travu u svojemu vrtu.

Neka pobjedi pravda.

I toliko mila floskula sviju naših političara : „ Neka institucije rade svoj posao. Svatko je kriv dok mu se ne dokaže suprotno „ Točka.

Budite dobri do sljedećeg posta…

Nikad ne znamo što će biti sutra. Nikad.

Nikad ne znamo koliku cijenu ima sloboda i mir dok ih ne izgubimo.

N I K A D! 

Uglavnom…tako bude sa svime što gubimo. Prekasno shvatimo. Kad je obično šansa već prokockana.

Čuvajmo sebe, svoj život i ljude koje volimo. Na kraju se ipak isplati biti ispravan. Sto posto! Sve se vraća i sve se plaća.

 

Stay beautiful people

Paola