Da živimo u suludom vremenu, to već sad i ptice na granama, znaju…no, zar zaista ne možemo usporiti tu akciju ganjanja karijere, novca, kredita, posla…? Kažu da su takve tridesete, a mnogima i četrdesete, dok se danas granica proširila i do mnogih pedesetogodišnjaka koji žive jednako brzo kao i mi nešto mlađi…Rad, rad, rad, bez zastajkivanja. Čudna su vremena.
Vremena kad nemaš vremena da bi imao vremena misliti o ničemu. Mnogi s kojima se družim gotovo sa stopostotnom sigurnošću mogu reći da osjećaju kako vrijeme, u odnosu na prošlost, zaista curi brže nego ikada. Gazi. Sve brže dolaze nove zime, ljeta prođu u tren oka, i jedino po djeci koja te okružuju kužiš koliko brzo kapa…Kap po kap, lokva po lokva, godina kao mjesec…i shvatiš- Da nisi imao vremena, za ono što si morao pronaći vremena, a sad je to vrijeme prošlo, i ne možeš ga vratiti, i ostaje samo gorko sjećanje da NISI IMAO VREMENA, KADA SI TREBAO IMATI VREMENA, jer si se bavio nekim drugim stvarima misleći da imaš vremena za stvari za koje sad nemaš vremena…pa ni onog vremena iz prošlosti…
Pokušat ću ti objasniti na primjeru. Npr: imaš malo dijete, ili neku situaciju koja ti je nova i zahtjevna i teška i oduzima ti strašno puno vremena. Jako ti je teško s djetetom ili u novoj situaciji, jer nemaš VREMENA za sebe i sve je podređeno tom malom biću, ili novoj situaciji u kojoj jesi. Summa summarum- jedva čekaš da to određeno VRIJEME prođe. No, dok čekaš, da određeno vrijeme prođe, jer će ti kao biti lakše, zaboraviš da nemaš vremena i da sad dok čekaš gubiš vrijeme umjesto da se opustiš i prepustiš…trenutku. Bez da išta očekuješ. Samo da se smiriš i opustiš…
Opusti se, jer ima vremena za sve. Ali samo ako ti to želiš. Ako odlučiš živjeti u sadašnjosti, ma koliko ti god bila naporna, cijeni ju i poštuj…uživaj u njoj.
Ne požuruj vrijeme za ovo ili za ono. Zato i juri toliko nemilosrdno. Jer si mu ti to učinio. Raduj se svakom danu, svakom izazovu, svemu teškom što je ispred Tebe. Uživaj u trenutku u kojem jesi, bez da očekuješ nešto od budućnosti ili da si vječito u nekoj brizi oko nečega. Zabrinutost danas proždire ljude. Više nego ikada. Mnogi nisu svjesni koliko puno gube misleći vječito na zabrinutost ili nešto što može krenuti po zlu. Nekad moraš biti spreman na poteškoće.
Samo te one mogu naučiti kako kormilariti u ovom životu. Teško ćeš kroz radost vidjeti pravo blistavilo tvojih ljudi ili vrijednost samog života, i u konačnici, i tog suludog vremena.
Goniš ovo vrijeme nemilosrdnim bičem kapitalizma i onda se žališ. Nema. Ako čovjek želi, za sve ima vremena. Opet, ako ne želi, za ništa nema vremena. Ti si svoje vrijeme. Nitko drugi ne gospodari tvojim vremenom, niti tvojim mislima. Vrijeme leti, da, ali si ti njegov gospodar. Ne on tvoj.
Treba paziti samo jedno, da nam ono ne prođe uludo bačeno. Da kasnije ne žalimo što smo jedva čekali da nam bebe prohodaju, potom progovore, što nismo htjeli osjećati bol kad je to bilo neophodno, itd…jer i bačeno vrijeme itekako boli. Kao i propuštene prilike da budemo ljudi i da darujemo ljubav.
Dobro je, sve je sasvim u redu. Iako mi nadobudno mislimo da držimo cijeli svoj svijet u rukama i da kontroliramo sve što nam se događa, nekad zaista neke stvari nisu u našoj moći. I to je cijeli taj paradoks života. Što se sve promijeni u jednoj jedinoj sekundi, protiv koje se nekad tako grčevito borimo? Cijeli život.
Ne možeš utjecati na sve i Amen. Koliko god se trudio. Ali možeš utjecati na to kako ćeš i s kime provoditi svoje vrijeme, na koji način ćeš se u tom vremenu ponašati prema svijetu i prema sebi.
Ništa nam dobroga neće donijeti stalno gonjenje za ugledom, slavom, lovom, karijerom, ako nam u suštini bića ne bude izvršena primarna dužnost da artikuliramo ljubav, razumijevanje i toleranciju.
Samo onako usput, oštro osuđujem jučerašnji napad u Zagrebu kao i vandalizam bilo kakve vrste.
Za takve pojedince, ovaj svijet ne bi trebao imati vremena, a njihova budućnost bi trebala biti dobro okovana ćelijama u kojima je vrijeme stalo.
Poanta je- kako kaže Tyron Edwards :“ Imaj’ vremena i mjesta za sve, i sve čini na pravom mjestu, u pravo vrijeme, pa ćeš postići više, ali i imati puno više slobodnog vremena nego oni koji su neprestano u žurbi, i koji kao da oholo i uzaludno nastoje ponovno steći izgubljeno vrijeme…“
Voli Vas
Paola
Paoline priče 