Fileri, botoxi, ljuskice, ekstenzije, silikoni i šareni bomboni za mozak

U današnjem konzumerizmu glavna fraza za kojom se svi povodimo, upravo je ona marketinška, dakle-prodaj, prodaj, prodaj, kupi, kupi, kupi! Jednako tako, i mi žene, nalazimo se u vremenu kad nas prodaj/kupi ne može zaobići. Istina je da smo oduvijek posebne i da imamo sasvim drugačije mentalne sklopove od muškaraca. Najveća vidljiva razlika između nas i njih je u uređivanju i radu na svom fizičkom izgledu. Jednako tako, imamo skroz drugačije afinitete i potrebe od muškaraca. Ponekad razmišljam kako je muškarcima divno. Oni se ne moraju uređivati niti upola kao mi žene. Ne  moraju se šminkati svaki dan. Ne moraju čupati dlakurde sa tijela, osim brade i brkova. Ne moraju patiti da izgube kilažu…ne moraju ustvari ništa, osim raditi i postojati. J

Nekad davno, u vrijeme naših baka, bio je apsolutni hit promijeniti boju kose kanom. To se smatralo nečim posebnim, extra doradom na fizičkom izgledu. Danas, u naše vrijeme, stvari su posve drugačije. Rekli bismo, nema čega nema!

Nemaš trepavice? Kupiš ih i ugradiš. Ekstenzije, da…zaleme (BRRR: ne bi lemila ništa na oči) ti ih na tvoje trepavice i odjednom imaš mini metlice, ne samo trepavice. (VIDI:Kolinda GK je pravi primijer umjetnih trepavica koje hodaju svijetom)

Nemaš gustu lavlju kosu? Nema veze. Kupiš i nadogradiš novu kosu. Zaleme (opet ne bih lemila) ti na tvoju kosu tuđu kosu i postaješ Zlatokosa ili Indijka. U trenu. Oh, yes!

Nemaš cice? Kupiš i jednako tako ugradiš. Boli. Da, boli kao sam Vrag, ali nema veze, bit ćeš lijepa. Za ljepotu ponekad (UVIJEK) treba i trpjeti. Svi će buljiti u Tvoje „balone“. Više nećeš biti ravna kao daska. Zamamno i ponosno ćeš hodati po plaži kao da si osvojila Mount Everest. Samopuzdanje će ti narasti. Nosit ćeš svu onu odjeću koju nikad nisi jer si bila ravna kao daska. No, to je zaboravljeno….ti si sada Božica grudi. Tko se više sjeća tvoje šperploče? Sad imaš veeelike cice! Konačno živiš svoj san!

Nemaš nokte? To je barem piece of cake! Za manje od dva sata imat ćeš pandže! Samo reci kakve boje i kakvog oblika. Pandže dolaze na tvoje ruke i oko skrivanja ruke više nema muke.

Nemaš usta? Nikad ovaj problem nije bio lakše rješiv. Imaš filere. Imaš botox. Imaš silikon. Imaš tisuću injekcija koje u samo pola sata riješavaju sve tvoje muke oko tankih usnica. Odjednom, ne moraš više glumatati duck face, sad ga imaš. Nerijetko djevojke znaju pretjerati pa imaju usnice kao bantu Crnci ili kao dvije gume od automobila. Često to znade izgledati  nakaradno. Nema se mjere u takvim situacijama i onda postaneš predmet ruganja i ismijavanja. Nakon toga, tvoj san se pretvara u  noćnu moru…

Nemaš obrve? Ništa se ne brini. Japansko iscrtavanje obrva koje danas srećemo na svakom koraku riješava sve Vaše probleme. Probleme pogleda ispod obrva. One koje do sada nisi imala, sad imaš…oh, yes! Danas, sve više Fridi Khalo hoda među nama. Ako nemaš obrve, nisi cool.

Nemaš zube? Nebitno. Imaš ljuske. Imaš implatate. Samo imaj debeli novčanik. Za sve ostalo tu je Master card. Smijat ćeš se od uha do uha kao nikada u životu.

Nemaš plave oči? Kao da je to bitno. Kupit ćeš leće, staviti ih u oči, i imat ćeš sve ono o čemu si sanjala. Plavi pogled iz dubine duše. Ahh, kakva ljepotica duboka plava pogleda…

Nemaš veliku guzu ala J.Lo? Nebitno. Pa danas je u trenu možeš imati. Malo vježbe, malo jastučića u guzu i da vidiš kako bi ti  Kim K. bila zavidna.

Imaš bore? Kao da je to bitno. U samo nekoliko minuta sve tvoje godine mogu biti izbrisane samo jednom jedinom injekcijom! Nema toga što danas nema. Nema bora koje se ne mogu izbrisati u samo nekoliko sekundi.

Imaš ožiljke? Nema tih aparata sa raznoraznim infra crvenim svjetilima, zračenjima, radio valovima koji riješavaju sve Tvoje ožiljke i uspomene na prošlost.

Imaš salo? Sve ćemo ti otopiti. Sve! Iscijedit ćemo te kao naranču u jednom trenutku. Samo nam se daj. Dozvoli…i da vidiš!

Imaš celulit? Ne brini…samo se opusti…kupi kremu, pa drugu kremu, pa hlačice, pa sve redom…pa hajde na limfne drenaže, kavitacije…i sve što je ljuljalo konačno te zažuljalo.

Imaš dlake? A nećeš majci ti, razbojniče jedan čupavi! LP tretmani riješavaju sve što te nekada mučilo…spalit će ti korijen dlake, tvoj pračovječji izgled zauvijek će otići u povijest…

Imaš izmučeno lice? Ne brini. Make-up tehnike danas su  dovedene do savršenstva. Možeš sa bojama što hoćeš. Konturiranjem također. Smanjiti nos, povećati usta, zaobići podočnjake, ugasiti prištiće, pofarbati obraščiće…

 

Imaš velik nos? Nos kao ponos sredit će se u trenutak. Svima nam je poznato koliko puno „Michaela Jacksona“ po nosevima hoda među nama…rugali su se njemu, a čovjek je zapravo uveo trend malog špičastog umjetnog nosa. Danas gotovo sve naše wanna be celebrity cura imaju malo prćaste nosiće alla MJ.

I na kraju, zadnje, ali po ljestvici prioriteta trebalo biti prvo.

Nemaš mozak? Nebitno. Važno je da si sređena, naperlitana, namontirana, utegnuta, zategnuta, pritegnuta, operirana, nafilana sa svim filerima, obojana, prebojana…ali to što imaš u glavi, to je nebitno.

Samo nemoj otvarati usta da svi oko Tebe ne shvate da u glavi imaš propuh. Bitno je da se pokažeš. Da ostaviš dojam. Pa neka taj dojam bude i čista laž, samo ga ostavi…

Sarkastična sam, da. Jesam. No, kako neću biti kad smo sebe svele na pet injekcija, 0.5 kg pudera, falšu kosu, lažne trepavice i umjetne cice….Što to na nama ostaje PRIRODNO, žene moje drage ?

Mozak. Rado bih svim onim ženama koje misle da samo vanjski izgled ima važnost za života, preporučila bih im šarene tabletice da im malo razbistre um.

Kakva farsa! Zar smo toliko fokusirane samo na ono što je na nama?

Ne kažem da je tako sa svim ženama, ali velika većina žena uglavnom stavlja fokus na svoj vanjski izgled pritom zaboravljajući da ono što je oku nevidljivo, zapravo ima najveću moć. Intelekt, duša, duh, karizma, psiha…sve to, pada na drugo mjesto. Nažalost.

Mi smo društvo koji vidi samo očima, odnosno, društvo koje prvo primijeti ono oku vidljivo, no dobra stvar u svemu tome je što, ipak, unatoč svemu što je danas plastično i umjetno, ipak postoji zrno soli u svemu tome.

To zrno nam daje nadu da ipak nije sve tako crno i da će se trend plastificiranja lica i tijela možda ipak pomalo usporiti ili početi padati s obzirom na ogroman broj nuspojava o kojima se ne govori.

Jako je žalosno da djevojke koje naprave sve te operacije, dodatke,  ja to zovem, dodatnu opremu, na kraju balade, ipak shvate, da nije sve u tom lažnom sjaju. Mnoge se tako odlučuju na posve prirodan izgled ili nakon mladenačke hirovitosti na vađenje silikona, te drastično rezanje i skidanje ekstenzija.

Ne mogu reći da mi fizički izgled nije bitan, jer to bi bila laž. Volim se dotjerati i lijepo izgledati, ali svakako sam s godinama naučila da stvarno nije sve u cicama ili dugačkim noktima. Ne isključujem mogućnost da nekad i sama možda upotrijebim blagodati novih kozmetičkih trendova, no to ako će se i dogoditi, bit će svakako suptilno i umjereno.

Danas, zapravo sva ta uljepšavanja smatram vrlo trivijalnim i izrazito nebitnim stvarima.

Shvatila sam da je najbolji dodatak na mom licu osmijeh. Shvatila sam da iako nemam grudi veličine broj 4, imam svoje male, ali prirodne grudi koje ne bih mijenjala za ništa na svijetu.

Volim svoje trepavice, iako sam skoro, naglašavam skoro,  već nekoliko puta pala u napast da ih samo mrvicu produžim sa ekstenzijama. Bogu Hvala da nisam. Jer, kad se na to jednom navučeš, gotovo je!

Volim svoje strije i svoj celulit jer me on podsjeća na vrijeme trudnoće i na to da sam uspjela skinuti čak 30 kilograma nakon poroda!

Volim svoje bore jer me podsjećaju na moje godine i vrijeme koje sam proživjela u ovozemaljskom životu.

Najviše od svega, ipak, na sebi volim svoju dušu. I voljele bih, kad bi i Vi drage moje, najviše voljele upravo to. Nebitno je što imaš na sebi, koliko si toga korigirala, ako ti je duša trula.

Možeš imati najbolje silikone, najbolje zube, najduže trepavice, ali si i dalje nesretna.

I bit ćeš nesretna dok god Tvoj mozak na akceptira da sreća nije na nama, nego je u nama.

Sreća je ono za čime tragaš dok čekaš da ti netko otopi celulit. Sreća je ono za čime težiš dok ti doktor ugrađuje silikone za koje si svjesna da nikada neće biti tvoje prirodne cice. To su dva balona koja ne pripadaju tebi, izvornoj, kakvom te stvorio Bog.

Sreća je ono što misliš da ćeš imati nakon što ugradiš kosu neke Indijke. Da, trenutni bljesak sreće koja će vrlo brzo nestati. Dakle, instant sreća koja nije dugotrajna.

Sreća je sve ono u Tebi što si potisnula misleći da fizički izgled treba biti na prvom mjestu.

Živimo u vremenu kada nam mediji kroje život, kad nas sa naslovnica časopisa gledaju savršeno retuširane svjetske zvijezde koje kroje imperative dobrog izgleda.

Dobar izgled je ono što je u nama. Fizički privlačna osoba može biti samo ona koja je sretna sama sa sobom.

To uključuje intelekt, dušu i tijelo. Nebitno je koliko toga na sebi promijeniš, ako ispod kože ostaneš nezadovoljna i jadna…

Jednom, ta se koža raspadne, strune…a budi sigurna, ono po čemu će te pamiti zasigurno nije fizički izgled, cice ili usne…nego Tvoja djela i Tvoje ponašanje.

Budi svoja i ostani ponosna.

Ne podliježi trendovima suvremenog svijeta, već zaviri u nutrinu…

Tu je svo bogatstvo svijeta,

Voli Vas

Paola

Beskrajna snaga našeg uma-ono si što misliš da jesi

 

Dugo sam smatrala da raznorazne knjige mudrosti o samopomoći nemaju neki efekt u praksi. Doživljavala sam svu literaturu kao marketinške trikove i dobro sredstvo zarade. Međutim, da sve nije kao što se čini na prvi pogled, potvrdila je zadnja knjiga kojoj poklanjam vrijeme, a to je bestseller Normana Vincenta Pealea „Moć pozitivnog mišljenja“.

Duži period svog života posvećujem promatranju misli i raznih stanja u kojima se ljudi nalaze. Gotovo sve vjere na svijetu, bilo budizam, hinduizam ili kršćanstvo, imaju jednu univerzalnu poruku:PAZI NA SVOJE MISLI! Jedno hinduističko učenje ima sljedeću poruku: “Kakve su Tvoje unutarnje želje i misli, takav si Ti. Kakva je Tvoja želja, takva je Tvoja volja. Kakva je Tvoja volja, takva su Tvoja djela. Kakva su Tvoja djela, takva je Tvoja sudbina.“

Isto tako, u psalmu 139. izrečena je istina kako nas samo Bog proniče do kraja, te da samo Bog naše misli već izdaleka poznaje.

S druge pak strane Budha kaže: “Sve što jesmo rezultat je onog što smo mislili. Um je sve. Ono što mislimo, to i postanemo!“

Zaista, vraćajući život unatrag, prisjećajući se svega što je bilo, ogromna je snaga naših misli. Zadnji takav primjer iz realna života dogodio mi se prije nekoliko dana. Prehlađena sam već sedam dana. Mislila sam da mi ne gine visoka temperatura i da ću se svakako razboljeti. I što se događa? Dan nakon što sam o svemu tome mislila, pokosilo me…Zaista sam dobila temperaturu i stvarno nisam mogla ustati iz kreveta. Danas mi je već puno bolje, jer sam jučer odlučila da moram što prije ozdraviti. Razmišljala sam sinoć pozitivno o tome kako će danas izgledati moj dan. Samoj sebi naredila sam da ću ujutro biti puno bolje nego danas.

Vjerujem da je snaga mojih pozitivnih misli puno učinila da danas budem bolja zdravlja. Na dnevnoj bazi, prema istraživanjima, u našim mislima projuri od 45 000-50 000 misli. Od toga, većina tih misli, recimo od 80-90%  misli je NEGATIVNO. Što sada kažete? Grozno, zar ne?

Mene je recimo, to zaista uplašilo…i onda sam krenula analizirati. Ako ja mislim većinu svog vremena negativno i recikliram svoj život kroz negativna uvjerenja, čemu se onda čudim? Zarobljenosti u negativnim mislima koja stvaraju negativno stanje svijesti! I kako da onda čovjek u takvim mislima izgrađuje nov i pozitivan život? Nikako.

Pretvoriš se u nekoga tko vječito kuka, plače nad svojom sudbinom, ničime nije nikad zadovoljan, sve mu se čini teško i neizvedivo…postaneš, energetski vampir sebe i ljudi koji te okružuju. Grizeš se mic po mic, svaki dan ti predstavlja napor, a ne veselje…patiš u zarobljenosti svojih negativnosti i vrtiš se u krug kao oni zamorci u krletci.

Nije lako zamijeniti mind set svog dugogodišnjeg funkcioniranja, no da se može, znam da može. Sve se može promijeniti, ako čovjek istinski to želi. Jedini film koji se vrti u našem mozgu jest onaj koji smo sposobni vidjeti. Ako bismo promijenili način razmišljanja o tome tko smo mi, i uspijemo sebe vidjeti kao kreativna i vječna bića koja stvaraju fizičko iskustvo, ujedinjena na onoj razini egzistencije koju zovemo sviješću-tada počinjemo znatno drugačije promatrati i kreirati ovaj svijet u kojem jesmo i u kojem živimo.

Svakog dana stvaramo i kreiramo svoju stvarnost, a ipak nam je to vrlo teško prihvatiti, pa nerijetko, gotovo uvijek, vrlo je ugodno okriviti nekog drugog zašto smo takvi kakvi jesmo. Krivi su roditelji, kriva je ona, kriv je sistem, kriva je država, kriv je Bog…Sve nam se to vraća kao bumerang u glavu, a razlog zašto je naš svijet lišen radosti ili punine života, leži upravo u nama samima.

U našoj snazi uma, misli i volje da nešto promijenimo. Najlakše je kriviti druge i prebacivati odgovornost na sve ljude koji su nas za života povrijedili. Svatko od nas nosi svoj križ, i svatko od nas ima svoje probleme, izazove, boli, patnje i razmišljanja.

Naš stav prema svemu tome kreira naš život. Najveći problem u stvaranju bilo kakvih promjena u životu leži u udobnosti. Nikome se ne pretjerano ne da iskoračiti iz poznatih misli, i zagrebati u nešto novo. Svi se boje otkrivanja i buđenja. Boje se promjene jer je strah od nepoznatog normalan. No, imamo dva izbora. Ostati u starom i ostati negativan, ili otići u novo, pa makar i riskirati, i naći nešto novo što će nas ispuniti.

Nevjerojatna je moć naših misli, i to je zaista tako. Po prirodi sam pozitivac, no nerijetko znadem odletjeti u stanje svijesti koje me guši, jer počnem pretjerano misliti o problemima i izazovima koje za mene ima ovaj svijet.

Često se znam pitati, u tim stanjima- zašto baš ja? Odgovor je zapravo vrlo jednostavan: radi svog izbora. Sve što danas imam, moj je izbor. Ako mi se ne sviđa, snagom uma i volje, mogu to lako promijeniti. Ako mi se sviđa, nemam se pravo žaliti, i moram stoički podnositi sve što mi je Bog naumio u ovom životu.

Drugi par rukava cijele ove priče jesu emocije. Emocije su, najkraće rečeno, kemija koja neurološki učvršćuje iskustvo. Kad neprestano doživljavamo iste emocije, i nikad ih ne upotpunjujemo ili nadograđujemo novima, tada smo uhvaćeni u jednaki obrazac podražaja i reakcije na taj podražaj. Dakle, ako se fokusiramo na to da nas je netko povrijedio i odbacio, nećemo izaći iz tog vrtloga emocija, sve dok ne usvojimo nove emocije o tom događaju. Kao npr.-Ok, to je bila životna škola. Zahvalan/na sam na tome jer me to očvrsnulo, zbog toga sam bolja osoba, više cijenim sebe…itd.

Mi zapravo svoje tijelo kemijski pripremamo putem misli za doživljaje raznih iskustava. No, ukoliko svoje tijelo non-stop pripremamo na isti način, kroz iste misli, za ista iskustva, mi tada, kao ljudska bića nikada nećemo evoluirati i zauvijek ćemo ostati zarobljeni u tmini svojih destruktivnih mišljenja i emocija.

Prema tome, iako danas pada kiša, iako ne vidimo niti p od proljeća i sunca, iako nam je možda teško i nismo zadovoljni onime što sada imamo u životu, stisnimo zube, promijenimo mind set funkcioniranja, zahvalimo na svemu što imamo, i krenimo u izgradnju novog, boljeg, pozitivnijeg i sretnijeg sebe. Kukanje i plač nad svojom sudbinom  neće nam donijeti ništa što već nismo ranije vidjeli. To je zapravo tako dosadno jer nas na neki način iznimno limitira i ograničava kao ljudsku vrstu. Blokira nam evoluiranje.

Zar želimo ostati površni i plitki do kraja života? Zar želimo do kraja života kukati i druge kriviti jer nam je teško? Zar želimo da ljudi bježe od nas jer smo prepuni negativnosti i crnih misli? Zar želimo ostarjeti da kasnije žalimo što nismo na vrijeme promijenili stvari koje su zapravo poprilično lagane? Zar želimo biti jadni i umrijeti u svom jadu jer nismo dovoljno hrabri da se pomaknemo sa mrtve točke?

NE! To ne želimo…želimo biti ljubav i optimizam. Sreća i ponos. Želimo biti zahvalni Bogu na svakom novom danu i novoj prilici…to želimo.

Želimo biti nova osoba. Plemenita i sretna. Sretna u svim svojim poteškoćama i problemima…jer u konačnici, sreća je samo izbor. Kako kaže Anon, sreća je izbor koji s vremena na vrijeme zahtijeva trud.

Budite sretni i pazite na svoje misli,

Voli Vas

Paola