Svima želim dobar dan dobri ljudi,
Ima nešto slatko i primamljivo u tome da ponekad volimo zaviriti u tuđe živote ili samo malo baciti pogled u isti. Svi smo se nekad našli u situaciji da komentiramo nekog drugog, ponekad i nama samima – nepoznatog. To ne možemo nikome zamjeriti.
No, mnogi često bolje znaju o tuđem životu, nego o svom vlastitom. Postoji jedan poseban sindrom koji je u nas Hrvata vrlo čest (također postoje i mnogi drugi sindromi hrvatskog napaćenog naroda, ali o njima neki drugi puta).
Onaj koji ću sada pobliže objasniti – svima je vrlo dobro poznat. Etiketiranje. Pitanje je – koji ste Vi? Onaj koji lijepi, ili onaj na čija je leđa stavljena etiketa?
Laganim i nježnim koracima približavamo se leđima naše žrtve. Dok ne vidi ili ne čuje, koristimo trenutak nepažnje. Odljepljujemo frustraciju iz sive kore svojega mozga i prenosimo je na žrtvu. Osjećamo se prividno bolje ako smo na nekoga „ pljunuli “.
Misija završena. Etiketa stavljena.
Lijepimo etikete na sve što hoda zemljinim tlom.
Ovo mora da Vam je poznato, priznajte : „ Ona ti je ” sponzoruša “ ,, „ On ti je gay „.“ Ona ti je ljubavnica ugledna političara „, , „ Glupa plavuša sa umjetnim sisama “…
Vrlo smo rječiti i puni fraza kada treba pojasniti nekog drugog. Sve znamo. Zašto je takav/a, što bi trebao/la, kako da promijeni svoj život. Kada se radi o našim leđima, onda nemamo o čemu govoriti.
Naravno da smo mi savršeni i nemamo manu. Bilo bi nam puno lakše u životu kada bismo se uspjeli izdignuti iz svoje udobnosti i ponekad jednostavno začepiti usta i sagledati stvari iz perspektive onog – na čija smo leđa, bez imalo susprezanja nalijepili etiketu.
Otkada koristimo internet i društvene mreže, sindrom: gledam tuđa posla više nego svoja, postao je vrlo čest. Tračevi više ne idu samo od usta na usta, nego su postali i copy/paste varijanta. Sve je to ljudski i nije ništa čudno, osim kada prijeđe granice dobra ukusa i zdravog mozga.
Ono što sam primijetila jest da se mnogi ljudi hrane tuđim pričama, pogotovo neuspjesima i padovima. O onima koji uspiju da ni ne govorim. Širok je raspon svega što će Vam onda nalijepiti na leđa. Kurva, lažov, netko tko je kupio diplomu, netko kome je sve pruženo na pladnju, obični gad, osoba bez morala, silikonska glupača…
Dobro nam je poznata ona – da sebe možemo popraviti samo ukoliko nekog drugog ozlijedimo. Voditi tuđi život nije nimalo lak posao. Zapravo, kad bolje razmislim – meni je tih ljudi žao.
Tužno mi je da netko nema određenu snagu da svoj život primi u vlastite ruke i prestane zastajkivati na tuđim pričama, a sve radi neke od svojih unutarnjih frustracija. Nekako mi se čini da se sve to događa s ljudima koji sami sebe nisu realizirali u punom smislu te riječi, pa onda koriste tuđe životne priče kako bi na njih izbacili svoje vječito nezadovoljstvo neispunjenih želja i snova.
Svatko je kovač svoje sreće i svog života. Tako bismo se trebali i ponašati. Ono što je sreća za mene, ne mora biti sreća za tebe.
Tko smo mi uopće i koliki je naš ego kada mislimo da smo kraljevi ili kraljice Svemira?
Ljudi, život je toliko kratak. Svaki trenutak koji imamo trebali bismo provesti u ljubavi prema svima koji nas okružuju. Bez crnih misli, olajavanja, stereotipa, predrasuda…
Kada biste znali da ćete sutra biti Vaš zadnji dan na zemlji, kako biste se ponašali? Biste li promijenili nešto u odnosu na to kako se danas ponašate?
Sigurno sam da – da. E, pa onda bismo svi skupa trebali početi. Ništa na početku nekog novog rada nije lako. Tako treba trenirati i dobro ponašanje i ljubav prema onima koje je, ponekad, najteže voljeti.
Svi smo mi samo obični smrtnici sa svojim životnim pričama, problemima, dobrim trenucima, uspjesima, padovima, manama, vrlinama i ponovnim koračanjima prema naprijed. Nitko nije savršen i nitko nije bez mane.
Drugi puta kada krenete kritizirati nečije životne svjetonazore, odabire ili odluke, zastanite: ugrizite se za jezik, nabrojite do tri, udahnite zrak i dajte si priliku da se to promijeni. U konačnici, nitko ne voli lajavce i zlonamjernike. Ne želimo biti jedni od tih, zar ne?
Uostalom, u životu se sve uvijek vrati. Danas lijepiš etiketu, sutra je dobiješ na svoja leđa.
Život ipak malo više vrijedi da bismo energiju i riječi bacali uludo.
PLUR.
Peace Love Unity Respect
Voli Vas Paola!
Paoline priče 